Vrbovica za prostatu – zašto je ne prodajemo samostalno

Vrbovica je jedna od četiri biljke u našoj tinkturi za prostatu. Evo što o njoj zapravo znamo, od botanike do laboratorija, i zašto je nećete naći kod nas kao zasebnu tinkturu.

Koja je vrbovica prava?

Rod Epilobium broji oko 200 vrsta, od kojih 27 raste u Europi, pa „vrbovica“ nije jedna biljka. Za prostatu se spominju dvije skupine:

• Vrbovice s malim cvjetovima (Epilobium parviflorum i srodne vrste). To su biljke koje je preporučivala Maria Treben, čija je knjiga prodana u više od 8 milijuna primjeraka i prevedena na 27 jezika.
• Uskolisna vrbovica (Epilobium angustifolium, u nekim klasifikacijama Chamerion ili Chamaenerion angustifolium), visoka biljka s ružičasto-ljubičastim cvjetnim klasovima, u Rusiji poznata kao „Ivan čaj“.

Treben je uskolisnu vrbovicu smatrala neučinkovitom, a Češki farmaceutski kodeks iz 1993. je smatra primjesom i ne dopušta je u biljnoj sirovini. S druge strane, EU monografija prihvaća obje vrste, a i tržište ih je desetljećima koristilo: austrijski veletrgovac prijavio je da je većina prodane robe bila sitnocvjetna, dok drugi izvori navode da je prevladavala uskolisna.

Zato vrijedi gledati latinski naziv na deklaraciji, a ne samo riječ „vrbovica“. U našoj tinkturi je nadzemni dio vrste Epilobium parviflorum.

Što kaže EU monografija

Odbor za biljne lijekove Europske agencije za lijekove (EMA) donio je 24. studenoga 2015. monografiju za vrbovicu (na hrvatskom „zelen vrbolike“). Prema njoj je vrbovica tradicijski biljni lijek za ublažavanje simptoma donjeg mokraćnog sustava kod povećane prostate, a ta se indikacija temelji isključivo na dugotrajnoj upotrebi. Monografija obuhvaća biljni čaj: 1,5 do 2 g usitnjene biljke na 250 ml kipuće vode, dva puta dnevno.

Klinički podaci? U procjeni EMA-e iz 2015. nema ih, a noviji pregledni rad iz 2023. broji tek dva klinička ispitivanja. Zato se vrbovica za sada oslanja na višedesetljetno iskustvo, ne na studije. EMA bilježi da se koristi u medicinske svrhe u više zemalja EU više od 30 godina, a u Češkoj i Mađarskoj bila je registrirana kao biljni lijek za prostatu.

Što je pokazao laboratorij

Vrbovica sadrži 4 do 14% tanina, a među njima se ističe oenotein B. U laboratorijskim pokusima oenotein B inhibirao je enzim 5-alfa-reduktazu, koji testosteron pretvara u DHT, usporavao je rast staničnih linija prostate (radilo se o linijama karcinoma prostate) i inhibirao enzime povezane s upalom.

EMA te rezultate čita oprezno: gotovo svi su dobiveni in vitro, a nema podataka o tome koliko se oenotein B apsorbira u ljudi. Postoji ipak zanimljiv trag. Crijevne bakterije razgrađuju takve tanine u urolitine, koji se dobro apsorbiraju i u miševa se nakupljaju u prostati. To nije dokaz za oenotein B, ali EMA smatra da takvi podaci mogu podržati vjerodostojnost tradicijske upotrebe.

Zašto vrbovicu ne prodajemo samostalno

Uz čajeve od same vrbovice, europsko je tržište desetljećima imalo i kombinacije. EMA u procjeni navodi austrijski čaj (1997. – 2010.) koji je vrbovicu kombinirao s korijenom koprive, češki čaj (od 1999.) te mađarski čaj i kapi od etanolnog ekstrakta (od 2002.) koje uz vrbovicu sadrže list i korijen koprive. Kombinacije dakle nisu naš izum, nego dio europske tradicije.

Naša tinktura ide korak dalje: uz vrbovicu sadrži afričku šljivu, korijen koprive i sabal palmu. Iz našeg iskustva, i iskustva kupaca koji su te biljke pili zasebno i zajedno, formula radi osjetno bolje od pojedinačnih biljaka. Razloge odabira biljaka opisali smo na stranici formule, o afričkoj šljivi pišemo u članku Afrička šljiva za prostatu, a što kupci kažu možete pročitati u recenzijama.

Ako vas zanima samo vrbovica, čaj je oblik koji EU monografija tradicijski priznaje i to je potpuno legitiman izbor.